Virtual Cafe

Kada je Nirvana slušala Hüsker Dü

Ako jedan Krist Novoselić u vreme svoje najveće slave može da izjavi kako je muzika Nirvane „ništa novo, to su pre deceniju radili Hüsker Dü“, onda ste svesni o kakvim veličinama ovde govorimo. Ukoliko ne – Hüsker Dü su pioniri alternativnog roka, prvi su izvršili prelaz na taj zvuk sa originalnog hardcore punk stila i utrli put mnogima nakon sebe, pa i samoj Nirvani, ka zvezdama koje oni nikada nisu u potpunosti dosegli. Za samo pet godina Bob Mould (gitara i vokal), Grant Hart (bubnjevi i vokal) i Greg Norton (bas gitara i vokal) izbacili su šest studijskih, jedan živi i jedan EP album, zauvek ostavši obeleženi u istoriji rokenrola ne samo uticajem koji su imali na svoje sledbenike, već i umećem pravljenja hitova u nizu kao „čudo od sto hitova“ koje su u tako kratkom periodu stvorili.

Debitanski studijski album „Everything Falls Apart“ objavljen je kao samizdat, odnosno pod etiketom Reflex Records koju su članovi benda osnovali sa producentom, inženjerom zvuka, vlasnikom muzičke radnje i generalno entuzijastom iz Mineapolisa Terry Katzmanom. Zvuk Hüskera je i dalje faktički bio hardcore punk, samo sa sada već malo sporijim i usaglašenim ritmom. Od svih pesama koje su se pojavile na „Land Speed Record“ preživela je samo Mouldova „Bricklayer“, a zapažene su i „Target“ koju su i kasnije sporadično izvodili, minutemenovska „From the Gut“ i naslovna numera, brza i melodična, koja je dalje definisala tok njihovog autentičnog zvuka. Ovoga puta je autorstvo nad pesmama pretežno bilo Mouldovo, što će se ubrzo promeniti na narednim albumima. Tek 1993. godine album je objavljen i na disku pod nazivom „Everything Falls Apart and More“ gde je pored originalnih studijskih snimaka upakovano je i nekoliko stvari iz rane faze benda, pre svega singl iz 1982. godine „In a Free Land“ kao vrhunac tog perioda.

Svoj debi na velikoj sceni dočekali su odmah nakon potpisivanja ugovora sa Warnerom, ali je doneo i prve probleme. Sada već praktično veliki akt na tlu Amerike, primorani su na pravila koja važe u profesionalnoj muzičkoj industriji uz niz novih menadžera. Iako je energična svirka i dalje paradigma pankerskog stila, „Candy Apple Grey“ predstavlja u potpunosti college/alternative rock album sa novim ištancovanim hitovima kao što su „Don’t Want to Know If You Are Lonely“, „Sorry Somehow“, „Eiffel Tower High“, te balada „Hardly Getting Over It“ i „No Promise Have I Made“ gde i pored svojih „samo 45%“ pesama svojim vokalnim dužnostima Hart zasenjuje Mouldov doprinos.

Balkanrock.com