Izložba slika Ankice Bjelice iz Nikšića

U Galeriji Centra za kulturu “Nebojša Glogovac” u Nevesinju u toku je izložba slika “Svi naši portali” umjetnice i istoričara umjetnosti Ankice Bjelice iz Nikšića. Izložba je otvorena krajem januara, dok će postavka biti dostupna do druge polovine februara.
Na otvaranju izložbe govorilu su umjetnica i autorka izložbe Ankica Bjelica, gospodin Radinko Krulanović, direktor “Nikšićkog pozoriša”, pjesnik i filosof i slikarka i kustos Galerije Angelina Vukosav.
Recenziju izložbe “Sorele−sestre koje bi da gledaju” pisao je gospodin Radinko Krulanović, koji je publici govorio i stihove svoje poezije.
Ankica se zahvalila organizatorima i gostima i istakla: ”Drago mi je što sam došla u Nevesinje. U ovoj Galeriji izlažu mnoga zvučna imena naše likovne scene. Nevesinjci su nam poželjeli srdačnu dobrodošlicu.”
Ankica je takođe ispričala i legendu koja je inspirisala za ovaj ciklus slika: “Ova umjetnička djela vezana su za temu čije je porijeklo jedna legenda sa Crnogorskog primorja iz 15. vijeka, a riječ je o istinitoj priči tri sestre koje su se zaljubile u jednog mornara. On se obećao jednoj, ali su ga sve tri sestre voljele. Da se ne bi napravio razdor u porodici, on je otišao i nikad se više nije vratio. One su ga čekale do kraja života i nijedna se nije udala. I ta me legenda potresla koliko je žensko čekanje u biti teško i mučno, i razmišljajući o njihovom životu u toj palati, koja i danas postoji, nastale su ove slike.”
Angelina je tokom otvaranja izložbe istakla: “Ankicinom izložbom otvaramo izlagačku sezonu 2026. Drago mi je što je to jedna ovako divna izložba i što imamo ovako divne goste. Ankicina izložba je nježna, nagovještava nam proljeće i puna je motiva ljubavi i liričnog ženskog osjećanja.”
Radinko se takođe zahvalio svim gostima i organizatorima i napomenuo da ga za Nevesinje vežu lijepe uspomene. U recenziji izložbe “Sorele−sestre koje bi da gledaju” istakao je:
“Susret sa Sorelama je susret koji “divno boli” kako bi to rekli pjesnici. Nemoguće je a ne uživati u njihovoj ljepoti, “zavođenju” bojom, erotičnošću, koketerijom i žudnjom koja nije – plotska, zavodnička koliko uzvišena i ljubavna, tiho usmjerena ka plemenitom, radosti i punoći života. Sorele su ruke koje bi da grle, a ne mogu da grle; glas koji postoji, a ne iskazuje se; ljubav koja se daje – (istina stidljivo), ali tako jako i silno da se najčešće pretvaramo u ćutanje. Zbog toga čudno gledaju, a kao da ne vide. Naizgledna praznina njihovih očiju pomalo zastrašuje, njihovi pokreti su obeshrabreni jer se zaustavljaju u neodlučnosti. Njihov pogled u daljinu je očekivanje spasa. U tom čekanju one su potresno divne, ali i zabrinute da li će doći spas. Govor je nijem, oči su slijepe, ruke prekrštene. Ali ne govori se samo govorom, gleda samo očima, dodiruje samo rukama…!
Ukoliko je, ponavljam, život igra svjetlosti i tame, onda su Sorele negdje između svega toga, a tako im je malo potrebno da bi bile srećne. Svjetlost je svuda oko njih, na njima. Njihove haljine su vezane od sna, nade, čekanja. Dovoljno bi bilo samo da se okrenu, da upiju svjetlost oko sebe, da daju svjetlost iz sebe, ali kao da još čekaju, traže nešto drugo što ne mogu da dobiju i postaju slijepe, zatvaraju oči, koje im Umjetnik uporno otvara… Ako umjetničko djelo ne ostavlja ravnodušnim, i ako još pri tom uvodi drugog, posmatrača u svoj svijet, u susret, onda je umjetničko djelo u potpunosti uspjelo. Za Sorele nemam dilemu da su u tome uspjele, jer svakoga trenutka, cijelim bićem, erosom, životom, divnom monaškom ljepotom, otvaraju naše oči koje žive život, a život ne vide i ne umiju da ga žive.” napisao je Krulanović.
Izložba “Svi naši portali” umjetnice Ankice Bjelice ostaje otvorena do 18. februara.

Angelina Vukosav