IstorijaKulturaPolitikaVirtual Magazin

Hercegovina nije južna Bosna

Hercegovina nije južna Bosna
Operacijom amputacije Hercegovine iz imena Bosne i Hercegovine srpski jezik ostaje bez zavičaja. Srpski jezik, iz kojeg je političkom odlukom izveden lingvistički artificijelni bosanski jezik, Vuk Karadžić je zasnovao na jeziku kojim su govorili Srbi u Hercegovini
Preko jezika se crtaju koordinate mišljenja, osećanja i ponašanja: HercegovinaDa li vam para uši ili ste se već navikli da funkcioneri zapadnog protektorata kada govore o Bosni i Hercegovini, kažu samo Bosna, i začudo gotovo nikad ne koriste puno ime ove međunarodno priznate države kakva god da je?

To je utoliko čudnije što Anglosaksonci inače vole da koriste akronime i druge praktične skraćenice pa, recimo, tri bar zvanično posebna jezika (srpski, hrvatski i bosanski) u Haškom tribunalu trpaju u jednu skraćenicu bhs odnosno be-ha-es. Oni čak ne kažu ni BiH (be-i-ha), što je često i u domaćoj upotrebi. Najčudnije što im Bošnjaci, inače preosetljivi na sve što je vezano za nesigurnu naciju i nedovršenu državu, nikad zbog toga ne prigovaraju. Štaviše, i muslimani Bošnjaci su prihvatili da svoju zemlju nazivaju po njenoj većoj, bosanskoj polovini, kao da su otpisali njenu hercegovačku manju polovinu, koja u zvaničnom nazivu figurira ravnopravno i po abecednom i po azbučnom redosledu. Elem, ispada da protektorat i njegovi lokalni favoriti, po prećutnom dogovoru, falsifikuju službeno ime međunarodno priznate zemlje, dok Srbi i Hrvati tu nimalo bezazlenu antiustavnu redukciju potcenjuju pa i ne reaguju. Tako je propušten i najnoviji septembarski povod.

Protokol tavariščice Natalije

„Bosna i Hercegovina treba da promeni ime u Bosna. Hercegovina je samo pokrajina, kao i Dalmacija. Ne kaže se Hrvatska i Dalmacija, nego samo Hrvatska. I Turska je promenila ime, tako ćemo i mi u Bosni”. Citirana poruka izvan konteksta i bez imena autora može da deluje zbunjujuće nejasna. A kontekst koji je objašnjava bio je masovni protest, koji su Bošnjaci još pre dva meseca organizovali pred zgradom OHR-a u Sarajevu, povodom Šmitove tek samo najave da će nametnuti promenu izbornog zakona u FBiH u korist Hrvata. A da bi bilo jasnije, anonimni govornik koji se, među ostalim, popeo na binu, zove se imenom Ajnur, na turskom „mesečeva svetlost”, i prezimenom Mehićević . Najzad, oni njegovi „mi u Bosni” koji će promeniti ime države su, nema dileme, Bošnjaci.

Sarajevska štampa je u izveštajima sa protesta Ajnurov apel izdvojila u podnaslove, antrfilee, akcente, a srpski i hrvatski mediji ga gotovo nisu ni registrovali, a pogotovo ga nisu analizirali i komentarisali. Šta je „mesečeva svetlost” hteo da kaže?

Kompletan tekst možete pročitati na sajtu Politika

Nenad Kecmanović/Politika