Zovi Do: Jedna foto-priča
Sve se nekako poklopilo. Sa rođakom na kafi, a posle zajednička vožnja od Nevesinja prema selu koje kao da samo sebe zove – Zovi Do. Smiraj dana, konačno bez kiše, a sunčevi zraci u zalasku daju mi dovoljno dragocjenog fotografskog vremena i svjetla da pokušam ”uhvatiti” trenutak i fotografisati lijepu crkvicu na brijegu, koja se pojavljuje ispred nas. Foto-oprema u torbi, uvijek spremna. Parkiram se na proširenju puta koji dijeli dva brežuljka. Na jednom seosko groblje, a na drugom hram.
Brzo, se penjemo uz lijepo uređene, kamenom popločane stepenice i ulazimo u čisto i tek pokošeno dvorište crkve. Na zvoniku nas dočeka ptica. Polako podižem foto-aparat. Ptičica mirno sačeka da zabilježim objektivom i taj kadar.
Nastojim da ne žurim. Biram najbolji ugao kako bih fotografisao suncem okupan hram i hvatam to svjetlo koje neumitno odlazi. I… par fotografija je tu.
Hram Svih svetih u Zovom Dolu nastajao je dugi niz godina uz veliki trud i ljubav mještana i dobronamjernih ljudi. Izgradnja je počela 1998. godine, a hram je osvještan 2016.
U selu Zovi Do postoje i ostaci srednjovjekovnog grada i dobro očuvane tri kamene stolice. Legenda kaže da su ih koristile sudije u sporovima lokalnog življa.
Siniša Stanišić
