Strip album “Barut i sablja” Jovana Bratića

Strip album “Barut i sablja” predstavlja antologiju mojih prvih objavljenih radova.

Strip epizode koje su pred čitaocima u okviru ovog integrala su odigrale presudnu ulogu i uticale da, do dana današnjeg, ostanem vjeran stripu i devetoj umjetnosti. Radi se o stripovima “Nevesinjska puška”, “Bitka na Vučjem dolu” i “Vožd Karađorđe”, koji su pojedinačno objavljivani u više izdanja u formatu sveske, kao i o nekoliko kraćih epizoda koje su objavljene u sklopu magazina “Parabelum”, a to su “Mališa”, “Krv na ognjištu” i “Jakovljeva smrt”.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” pjesnik i strip umjetnik Jovan Bratić, komentarišući izlazak albuma “Barut i sablja”, koji je objavila “Deveta dimenzija”, svojevrsne antologije njegovih radova na temu nacionalne istorije srpskog naroda.

• Moji junaci, kao i događaji, nisu bili izmišljeni već su stvarni. Cilj mi je bio da se skrene pažnja na velike i epohalne stranice istorije vezane za naš narod. Radi se o izdanju u kom je u novom ruhu objedinjeno više zanimljivih istorijskih tema i one odlaze korak dalje u prošlost u odnosu na strip “Ponori zla”. Za kolekcionare i prave ljubitelje stripa mislim da će ovaj tvrdokoričeni album na 305 stranica predstavljati dragocjenost i raritet – rekao je Bratić.

GLAS: Koliko su važne istorijske teme poput Prvog srpskog ustanka ili Nevesinjske puške prisutne u domaćem stripu i pop kulturi uopšte?

BRATIĆ: Imajući u vidu značaj i važnost navedenih istorijskih događaja, stiče se utisak da oni, kao teme, nisu bili dovoljno zastupljeni ni u stripu ni pop kulturi, jer je državna politika, svojevremeno, bila takva da se smatralo nacionalizmom apostrofirati bilo šta iz srpske istorije. Na neki način mi je satisfakcija što sam svojim radom, u domenima vlastitih mogućnosti, bar malo zatalasao i popularisao teme iz srpske istorije koje su dugo i neopravdano bile predate zaboravu. Teme ovog strip albuma opisuju težak život i borbu našeg naroda u raljama Otomanske imperije kao i period Prvog svjetskog rata koji predstavlja teško i bolno istorijsko poglavlje koje su pojedini narodi, a među njima ponajviše srpski, osjetili duboko na svojoj koži gdje su ostali urezani ožiljci i traume na kolektivnoj svijesti naroda kroz neuništivi san o slobodi.

GLAS: Istorijski strip pred autora postavlja izazov gdje odrediti granicu realnosti i fikcije, te zahtijeva precizne pripreme oko faktografije, scenografije i detalja koji određuju autentičnost djela kod publike.

BRATIĆ: To zahtijeva izazov u smislu velikog broja pročitanih knjiga sa tom tematikom sa fokusom na likove i glavni događaj koji smo odabrali. Potrebno je prepoznati karaktere i na neki način se uvući njima pod kožu da bismo ih oživjeli u duhu vremena kojem pripadaju. Faktografija se mora poštovati kod ovakvih tema kao i scenografija, to je bitno, a improvizacija i umjetnička sloboda je prihvatljiva zbog dinamike radnje i toka priče sve do trenutka dok ne zaprijeti da poremeti faktografiju i karakter likova. Kod ovakvih tema lako je razdvojiti realnost i fikciju, što nije slučaj, recimo, sa adaptacijom nekih epskih motiva kakvi su, na primjer, ciklusi pjesama o Marku Kraljeviću.

GLAS: Za razliku od istorijske tematike zastupljene u većini Vaših radova, strip “Tetovirani oblaci” rađen sa Goranom Lojpurom ponudio je ne samo jednu nesvakidašnju formu i već i rijedak sadržaj kada je u pitanju strip.

BRATIĆ: Strip album “Tetovirani oblaci” je neobičan i ispada iz klišea standardne forme, a u stvari je kombinacija poezije i stripa, gdje je Goran prvo nacrtao crteže, a ja na njegova inspirativna crtačka rješenja napisao tekst u obliku poezije. To je dokaz kako dva autora koja se dobro razumiju mogu napraviti uspješnu simbiozu iako su po karakteru dosta različiti. Ova kombinacija je naišla na oduševljenje i visoku ocjenu od strane publike i stručne javnosti.

GLAS: Radili ste i jednu zanimljivu priču za strip antologiju “Gluvo doba” rađenu po istoimenoj zbirci horor priča Ninoslava Mitrovića. Koliko je Vama kao crtaču bilo teško da se prilagodi tekstu drugog autora i koliko je horor kao žanr bio izazov za Vas?

BRATIĆ: Istina je da najviše volim crtati i kreirati strip na osnovu sopstvenih priča i scenarija, ali prosto mi nije problem prilagoditi se drugom autoru i njegovoj priči posebno ako me ona svojim sadržajem inspiriše. Što se tiče projekta “Gluvo doba” u prvi ma­h, zbog nekih preuzetih obaveza, nisam prihvatio da budem dio autorskog tima koji će raditi na adaptaciji horor priča Ninoslava Mitrovića i njihovo pretvaranje u strip sadržaj. Nakon izvjesnog vremena kada sam se raspitao u kojoj je fazi ovaj stvaralački poduhvat, uvjerio sam se da autori sporije rade i da posao nije još blizu realizacije, odlučivši tada da se i ja priključim karavanu autora, dajući svoj doprinos uzimajući jednu od slobodnih priča. Ovaj horor žanr je bio izazov za mene samo u onoj mjeri što ga ranije nisam obrađivao.

GLAS: Kada smo kod književnosti, protekle godine izašla je i Vaša četvrta zbirka poezije zanimljivog naziva “Vjetrovi su probudili sjenke” pa se nameće pitanje koji vjetrovi i čije sjenke?

BRATIĆ: Pomenuta zbirka je odlično prihvaćena od javnosti u što smo se uvjerili promovišući je u mnogim sredinama i sa te strane mogu da budem zadovoljan. U zbirci pjesama “Vjetrovi su probudili sjenke” vjetrovi su događaji koji ustalasaju našu javu, naš život, nanoseći različite vrste intenzivnih osjećanja, a sjenke su naše uspomene i emotivni okviri koji drijemaju uvijek duboko u ljudima.

GLAS: Koliko je teško pomiriti u sebi kreativno izražavanje kroz poeziju i strip i kako pravite razliku između dvije grane umjetnosti, te u kolikoj mjeri Vaš privatni život određuje i jedno i drugo?

BRATIĆ: Svestranost može da bude određena vrsta prednosti u autorskom pristupu i radu na stripu. Bitno je osjećati temu i imati sluha za naraciju, za ritam, zvuk i boju. Sve umjetnosti imaju zajedničke elemente, a imaju i svoju originalnost, tako da što više ovladamo različitim vještinama, bićemo u prednosti prilikom stvaranja i realizacije nekog svog projekta. Tu do izražaja dolazi urođena vještina, talenat, koji ništa ne znači ako ga svakodnevno ne vježbamo i ne brusimo, usavršavajući svoj zanat, stičući dragocjeno iskustvo koje je isto tako bitan faktor za uspješnu realizaciju posla. To je identično i važi za sve vrste književne i umjetničke djelatnosti, nebitno da li pišemo poeziju, prozu, scenario ili se bavimo muzikom, stripom, slikarstvom, filmom ili nekim drugim umjetničkim sadržajem. Za mene su i poezija i strip nepresušni izvori koji ispunjavaju moj život i naravno, uz porodicu, daju mi smisao postojanja.

Edukacija

GLAS: Edukativni karakter stripa pao je u drugi plan gubljenjem njegove popularnosti pred modernom tehnologijom i stalnom trkom izdavača za prizemnijim i popularnijim temama, ali čini se da to podilaženje publici vodi u slijepu ulicu?

BRATIĆ: Slažem se sa tom konstatacijom u velikoj mjeri. Svjedoci smo da se odvija beskrupulozna trka za profitom ne hajući puno za posljedice. Tome se nije oduprla ni pop kultura ni mediji, a na kraju ni država koja pod plaštom demokratske slobode popušta i ne donosi sistemske zakone koji bi zaštitili nove generacije od poplave kiča i šunda. Zato danas nemamo profilisane medije koji će promovisati kulturu i edukovati nove generacije na način koji ih neće odvesti u slijepu ulicu.

GLAS SRPSKE