Ruska ambasada u BIH: OHR mora biti zatvoren
Ruska ambasada u BIH: OHR mora biti zatvoren – odluke Skupštine Srpske legitimne
Ambasada Ruske Federacije u BiH u svom saopštenju navodi da je odbila da se pridruži izjavi ambasadora Upravnog odbora Savjeta za provođenje Mirovnog sporazuma u BiH, navodeći za to šest razloga.
Saopštenje prenosimo u cijelosti:
27.maja visoki predstavnik Valentin Inzko podnio je ostavku i time završio svoj mandat. On nije imao nikakva ovlaštenja za uvođenje izmjena i dopuna Krivičnog zakona. Ako su partneri smatrali Valentina Inzka važećim Visokim predstavnikom, ispada da su nakon 27. maja u BiH postojala dva Visoka predstavnika, što je apsurdno. Druga tumačenja su jezuitska logika. Polazimo od toga da nakon 27. maja mjesto Visokog predstavnika u BiH ostaje prazno. Svi oni koji namjeravaju da sarađuju s državljaninom Savezne Republike Njemačke Kristijanom Šmitom, koji sebe naziva visokim predstavnikom, to čine na vlastitu odgovornost i rizik, jer on nema potreban mandat Savjeta bezbjednosti UN-a.
- Uvijek smo se protivili upotrebi “bonskih ovlaštenja”. Čak i uz predpostavku da su ista postala temelj odluke Valentina Inzka, čak ni njihovo najšire tumačenje ne daje mu za pravo da se miješa u aktivnosti zakonodavne vlasti.
Štaviše, bezgranično tumačenje “bonskih ovlaštenja“ (tzv. “druge mjere”, dio XI, stav 2, tačka c) dovodi do toga da Valentin Inzko ima pravo uzeti kalašnjikov, otići u Banjaluku i strijeljati sve poslanike Narodne skupštine Republike Srpske. I prema njegovom tumačenju “bonskih ovlaštenja”, on će biti u pravu! Treba li BiH takav Visoki predstavnik? - Odluku Narodne skupštine donijelo je legalno izabrano demokratsko tijelo vlasti. Nema sumnje u njegovu legitimnost. Svojim voluntarizmom, Valentin Inzko postavlja pitanje – čija je demokratija jača: njegova ili Narodne skupštine? Njegova ili Gradskog vijeća Mostara? Njegova ili skupštine Zeničko-dobojskog kantona? Za nas tu nema dileme.
- Još jednom naglašavamo da Upravni odbor ne bi trebao imati nikakve veze sa 14 uslova. Ovo je pitanje samo BiH i Evropske unije. Ako određeni dio međunarodne zajednice u BiH želi poslati neki signal Sarajevu, oni bi to slobodno mogli – kao opcija – uraditi preko izjave specijalnog predstavnika EU u BiH, kojoj se, po želji, ambasadori Upravnog odbora mogu pridružiti u svom ličnom svojstvu.
- Ozloglašeni program 5+2, posebno njegov dio o “pozitivnoj ocjeni” situacije u BiH. Posljednja odluka Valentina Inzka jasno je i uvjerljivo pokazala da je upravo Ured Visokog predstavnika glavni tvorac destabilizacije u BiH i to čini namjerno. Jer svima je bilo jasno kakva će reakcija uslijediti nakon ovog nepromišljenog koraka. Štaviše, OHR podgrijava situaciju ne samo u BiH, već i u cijeloj regiji. Postavlja se pitanje – je li moguće u takvim uslovima zamisliti da bi se neko pri zdravoj pameti odlučio da pozitivno ocijeni stanje u BiH?
- Ogorčenost i žaljenje ostaje nakon čitanja posljednjeg pasusa izjave. Gorčina od samozadovoljstva i opijenosti snagom takozvane međunarodne zajednice. Visokog predstavnika već smo spomenuli. Ispostavlja se da naši partneri BiH smatraju nemarnim studentom koji ne uspjeva položiti “ispite” i riješiti se međunarodne supervizije. Više od četvrt stoljeća, suverena država koja je zauzimala poziciju nestalne članice Savjeta bezbjednosti UN-a mora “ponoviti godinu”…
Upravo iz ovih razloga kancelariju Visokog predstavnika smatramo kočnicom razvojnog puta BiH i insistiramo na njegovom bezuslovnom gašenju. To je taj slučaj kada su se prednosti odavno pretvorile u nepopravljive nedostatke. Stoga – mora biti zatvoren!
RTRS
