Jedina žena vinar i somelijer u Srpskoj i BiH

Jedina žena vinar i somelijer u Srpskoj i BiH. Iskorak u svijet vinarstva bio je veliki izazov koji sam savladavala uz podršku pokojnog supruga Bojana, a originalnost i autohtonost “žilavke” i “vranca” jedina je šansa za osvajanje svjetskog tržišta i brendiranje našeg Trebinja i Hercegovine kao turističko-vinske regije.

Istakla je to za “Glas Srpske” direktorica trebinjske Vinarije “Anđelić” Milica Anđelić, jedina žena vinar i somelijer u Srpskoj i BiH. Biti uspješna u poslu koji se uglavnom smatra muškim nije bilo lako, ali se uz mnogo ljubavi, truda i svakodnevnog učenja svaki cilj dosegne. A da je i te kako uspjela, potvrđuje i ovogodišnje priznanje Privredne komore RS za najuspješniju ženu u privredi.

Porodica Anđelić baštini tradiciju dužu od jednog vijeka kada je riječ o vinogradarstvu i vinarstvu, a prvu proizvodnju bilježe 1894. godine. Od tada recepte za vrhunska vina prenose s koljena na koljeno. Milica je u ovu porodicu došla kao snaha septembra 1997. godine, uoči berbe.

• Kako je krenula berba, tako sam i ja zakoračila u svijet vinarstva sa svojim pokojnim suprugom Bojanom. Kao djevojčica sam odlazila u berbe kod rođaka, pomagala, ali nikada do tada nisam učestvovala u proizvodnji vina. Bilo je naporno i teško, ali kada smo to vino rastočili u butelje i kada sam prvi put okusila proizvod u čijoj sam proizvodnji učestvovala od početka, svidjelo mi se – kazala je Milica.

Nakon reorganizacije preduzeća 2005. godine, postavljena je za direktora.

• Kada je riječ o muškim kolegama, nekima je bilo zaista drago što u ovome poslu, među vinarima, vide ženu, dok je sa druge strane bilo i onih koji su govorili da je “baksuz žena u vinariji i da im je mjesto za šporetom”. Uspjela sam da se izborim s tim. Danas me smatraju ravnom sebi – rekla je ona. Uprkos komentarima koji ponekad nisu bili ohrabrujući, najveći oslonac da ide naprijed i uspije bio joj je suprug.
• On mi je pomogao najviše u svemu kada je riječ o vinarstvu. I svekar je bio uvijek tu, a kako imam četvoro djece, dok su još bili mali, najviše su uskakali moji roditelji da ih čuvaju dok sam se ja obrazovala i radila – priča Milica. Najstarija kćerka Milena krenula je majčinim stopama, završila je somelijerski tečaj i upisala londonsku vinsku akademiju. Uz nju, i druga po redu kćerka uključena je u poslove u vinariji, a dvoje mlađih, s obzirom na to da su školarci, pomažu u skladu sa obavezama. I sama se obrazovala u Londonu, na najstarijoj vinskoj akademiji na svijetu.
• Znači mi što sam prva žena somelijer, ali i kćerke usmjeravam u tom pravcu, pa neću dugo biti jedina – s ponosom kaže Milica. Priliku da se obuči za somelijera dobila je 2011. godine, a kada je zakoračila na predavanja, bila je jedina dama među 20 muškaraca.
• Nakon četiri sedmice obuke, od nas 21, položila sam sa najboljim rezultatom – dodala je ona. Na samo jednom stepenu londonske akademije probala je više od 250 različitih vina, a prošla je tri stepena.
• Volim jaka, robusna crvena vina, a to su vina arhivskog tipa, mada ne mogu da izostavim našu “žilavku”, koja i te kako može da parira svjetskim vinima. Naime, 2013. godine čuli smo za “slijepo ocjenjivanje” na kojem se ne zna nijedan podatak o vinu i iz našeg podruma poslali smo u London četiri butelje “žilavke”. Među 14.500 vina naša “žilavka” je dobila srebro – ponosno kazuje Milica. Oko 70 odsto proizvodnje u vinariji na čijem je čelu čine “žilavka” i “vranac”, a od internacionalnih sorti imaju “merlo”, “kaberne sovinjon” i “šardone”. Nedavno su zasadili i tamjaniku.

Arhiva

Milica Anđelić je ispričala da su pokojni suprug i ona bili pasionirani ljubitelji vina, te da su stvarali svoju vinsku arhivu.

• Tačan broj ne znam, ali znam da imamo vina iz svih krajeva svijeta, od Južne Afrike, Australije, Amerike, Francuske, gdje god se vino proizvodi – rekla je Anđelićeva.

Glas Srpske/M. Latinović