Izložba slika i crteža Maje Mrdaković iz Kragujevca

U Galeriji Centra za kulturu „Nebojša Glogovac“ u Nevesinju u toku je samostalna izložba slika i crteža na papiru akademske umjetnice Maje Mrdaković iz Kragujevca pod nazivom „Između snega i tišine“.
Izložba je svečano otvorena 23. septembra, a na samom otvaranju izložbe govorili su akademska umjetnica i kustoskinja Maja Mrdaković i akademska umjetnica i doktorand likovnih umjetnosti Angelina Vukosav.
Maja Mrdaković iza sebe ima pet samostalnih izložbi i mnoštvo kolektivnih. Školovala se na Filološko−umjetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu. Članica je Udruženja Likovnih umjetnika Srbije, Udruženja likovnih umjetnika Kragujevca, Udruženja Mensa Srbija i volonter je NUDORa (Nacionalnog udruženja djece oboljele od raka).
Umjetnica, Maja Mrdaković tokom samog otvaranja izložbe istakla je: „U Nevesinju se osjećam kao kod svoje kuće. Ljudi su me lijepo dočekali i ovdje se osjećam prijatno“. Umjetnica se posebno zahvalila organizatorima umjetničkog događaja i publici koja je došla na samo svečano otvaranje izložbe.
Angelina Vukosav između ostalog istakla je: „Majine slike su nježne i reljefne. One nastaju gravurom u više slojeva boje, negdje, poput zidnog slikarstva. Na njenim slikama posmatrač jasno može pratiti blage i snene predjele, brežuljke, prostore koji baš liče na samu okolinu Kragujevca, mjesta odakle nam umjetnica i dolazi.“
Recenziju izlože pod nazivom „Spokojni i tihi predjeli Maje Mrdaković“ pisala je akademska slikarka Angelina Vukosav ističući:
“Utonule mirne oaze u san. Utonuo brijeg u snijeg. Utonuo dan u mir, mir i tišinu polja, visoravni, padina. Zimsko nebo je vedro. Sunce je tu, bojažljivo je i sija, ali zima je i dalje, hladno je, snijeg se polagano topi. I baš tu, u snenom pejzažu ”Između snijega i tišine” nalazimo baš nju, autorku i umjetnicu vedrina, sjajnu Maju Mrdaković.
Majina paleta je krajnje optimistična i iskrena. Snena i ujednačena umjetnička igra pastelnih boja odaje nam čudesni mir i spokojstvo autorke. To je paleta u kojoj nema prigušenih tonova, paleta u kojoj je sve mekano, vazdušno i slobodno, bojažljivo osunčano, spokojno i prožeto tišinom beskrajnih predjela. Iza beskrajnog brda, otkrivamo još dalje, još tiše, još beskrajnije. Tako je igra u prirodi vječna, jednako kao i tišina.
Kompozicije Majinih slika su panoramske i slojevito rješene, tako da posmatrač jasno može pratiti planove predjela koje posmatra. Opšta struktura slike je reljefna što možemo osjetiti kroz mnoštvo istkanih slojevitih linija, linija Majine nježne i čiste igre u boji.
Alen Korben, jedan od najvažnijih predstavnika istorije čulnosti u svojoj knjizi “Istorija tišine” citira Žan Mišel Delakonta ističući o magičnoj tišini, kako ona: “Nikada ne nastaje sama od sebe, već je pokreće unutrašnja sila. Tišina se taloži, ona dolazi gipkim korakom, mekim poput svile.” Sledstveno ovoj napomeni i likovna djela Maje Mrdaković ogledalo su jedne takve tišine, snene tišine, tišine koja dolazi gipkim korakom boje, boje svilene poput svile. U Majinim djelima posmatrač spokojno odmara dušu jer su njeni predjeli njeno odmaralište.“ istakla je Angelina.
Angelina Vukosav