Izložba slika Angeline Vukosav u Beogradu
U Kući kralja Petra u Beogradu 07. decembra 2024. g. otvorena je 19 samostalna izložba akademske slikarke Angeline Vukosav. Na otvaranju izložbe govorili su kustoskinja Kuće kralja Petra Dragana, umjetnica i ikonopisac Petra Kosnić i autorka izložbe, dok je recenziju izložbe „Pejzaži“ pisao novinar i publicista Zlatko Serdarević iz Mostara.
Umjetnica Petra Kosniće tokom otvaranja izložbe istakla je: „Kao umetnik iz struke, prvo primjećujem ogromno, strašno nebo. To nebo je puno svetlosti sa hrabro i veselo uklopljenim bojama koje odražavaju Svetlost, kao što piše u Svetom pismu „i bi Svetlost“! Takođe, na slikama vidim Mir Božiji, mir koji nije od ovog sveta. Hristos nam kaže: „Mir svoj dajem vam, ali dajem vam ga kao svet što vam ga daje.“ A Hristos je jedini istinski mir duše koji prevazilazi svaki um, kao što je rekao Sveti apostol Pavle: „Svetlost je osnov života“, a na svim Angelininim slikama ta svetlost neodoljivo obasjava i ostaje spokojna kao da ništa ne može da je remeti..
Hercegovina, to je voljena zemlja kamena i sunca. Veliki osvajači su uvijek dolazili sa istoka, i narod je gledao na istok baš kao i ovo oskudno i dobro rastinje, slabe kiše, puno kamena i veliko, veliko, veliko nebo u beskraj.
Ja kao umetnica, osetim da ovi radovi u ljudima bude bliskost i radost, čak i kad malo dozvolim mašti, vidim ih kao panoramske slike, koje krase enterijere velikih hotela, banaka, javnih prostra, jer je umjetnost ta koja oplemenjuje. Slika je pojam lične emocije koja se budi u svakom čovjeku.
Ovi radovi pokazuju i bogat unutrašnji svet Angeline, koji se preko ovog čudesno otvorenog neba useljava u nas, i budi nam želju za ovakvim delom, da ga posedujemo. Nesporno, ova dela imaju višeslojno značenje, a pošto sam i ja poreklom iz Hercegovine, odakle se uvek odlazilo u bogatije predele, postoji i dimenzija nostalgičnosti za tim kamenom i suncem.
Angelinine slike povezujem sa ikonom i akvarelima, dok je njena paleta osnovnih zemljanih tonova bliska radu profesora dr Jorgosa Kordisa.
Ovi radovi neodoljivo podsećaju na stihove pesme „Tina Uljevića – Odlazak“:
U slutnji, u čežnji
Daljine daljine;
u srcu, u dahu planine,
planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača,
Imotskoga.
I bljesak slavna
šestopera,
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
Tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne
da mlijeko plave bajke
sasnem
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.“ istakla je Petra.
Zlatko Sedarević, novinar i publicist u recenziji izložbe „Bogatstvo škrtosti zavičajnog pejsaža Angeline Vukosav” napisao je:
Hercegovina, kamenita zemlja, pruža veliko bogatstvo doživljaja i posjeduje enormnu snagu da se voli. Angelina Vukosav oslikavanjem njene naoko škrte prirode u potpunosti uspijeva izraziti emocionalni i misaoni raspon svojih intencija kroz likovni izraz, fokusirajući se upravo na južni pejsaž. Ekskluzivna vezanost za pejsaž u kome je pronašla i svoj umjetnički kredo ima svoje korjene u djetinjstvu kada su najsnažnije u nju ulazile raskošne slike Nevesinja i njegovog okruženja.
Slike karakteriše istančana likovna poetika, izgrađen metje i prepoznatljiva individualnost. Prepoznatljivost se emanira po motivskim, morfološkim i kolorističkim karakteristikama. Odbljesci sunčeve svjetlosti su harmonizirani a snažan svjetlosni fluks u zadnjem planu jasno potvrđuje da smo u zemlji snažne insolacije i užarenog kamena.
Škrte, tanke, dakle krhke i naglašeno elegantne vlati trave su predstavljene linijski kao potvrda siromašnog tla u kome se sve živo prilagođava postojećim uslovima i čini bogatstvo kolorita, formi i zvukova. Kontinuirano, kroz svoje radove, u ovom ciklusu provlači tanke biljke kao sastavnicu sveukupnog pejsaža u cilju što dublje analize i razotkrivanja njegove slojevitosti. Akcentirana strast za prirodom govori o autoričinoj senzibilnosti, osjećaju povezanosti i imperativnoj upućenosti čovjeka prema toj blagodeti kao idealnom umjetniku.
U slikama se osjeća prilična doza nostalgije, jednako tako i privrženosti tlu iz kojeg je ponikla. Njen svijet je prepun osjećaja i unutrašnjih doživljaja tako da je emocionalnost dominantna karakteristika ovih likovnih radova. Angelinin istraživački senz je plodan, raskošan i upečatljiv. Ekspresija je eruptivna i na zavidnom nivou materijalizuje svoje unutrašnje turbulencije izazvane začudnim svijetom prirode. Motivski elementi su u prvom planu dok se u pozadini naziru kao u magnovenju obrisi planina iznad kojih gori nebo u zlatno žutoj i oker boji. Kolorit, karakterističan Mediteranu Angelina uspijeva pretočiti u njegovu raskošnu zvonkost. Boje su žive, kompatibilne, pažljivo gradirane, svježe i omamljujuće upravo kakve kameniti pejsaž oblikuje. Zbog mekoće, arome i prozrazročnosti radova, koji nas oplemenjuju, lako se uspostavlja komunikacija na relaciji gledalac-djelo. Ona su nastala transmisijom duševnog stanja i doživljavanja prirode sa odbljescima slika iz djetinjstva.
Uputno je uopitati se zašto se varira sličan motiv a udaljava se od uobičajene eksploatacije raznovrsnih motivskih objekata. Čini se da Angelina želi u tom istraživačkom postupku što dublje ući u praizvornost hercegovačkog pejsaža otkrivajući njegovu slojevitost mijene i konačno doživljene transformacije. Ne treba tvrditi da je izborom ovih motiva umjetnica izvršila otklon od savremenih trendova u motivskom opredjenjenju. To je vječita tema koja se varira u svim pravcima likovne umjetnosti.”
Ova izložba je otvorena do 17. decembra 2024. godine.
Angelina Vukosav
