Pronađena povelja iz crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Čapljini

Metalna kutija iz crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Čapljini decenijama krila povelju

Metalna kutija iz crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Čapljini decenijama krila povelju
Umjesto u temeljima, kako to obično biva pri gradnji crkava i njenom osveštanju, povelja iz 1931. godine – svjedočanstvo o nastanku Saborne crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Čapljini sačuvana je u metalnoj kutiji na prestolu u oltaru.

Ovaj važni dokument sveštenstvo je pronašlo na Spasovdan, koji je ujedno i krsna slava ove svetinje, a paroh čapljinski Marko Gojačić kaže da je to dokaz da ništa nije slučajno.

• Nakon liturgije povodom Spasovdana otvorili smo kutijicu koja se na prestolu nalazila duže od decenije. Mislio sam da se tu nalaze mošti sa starog prestola koji je bio porušen. Međutim, ispod tih moštiju se nalazio papirić. Bio je u dosta lošem stanju, ali smo djelimično uspjeli da dešifrujemo najosnovnije stvari – rekao je sveštenik Gojačić za “Glas”.

Iako je povelja u dijelovima, saznali su i neke nove, do sada nepoznate činjenice u vezi sa crkvom i njenom izgradnjom poput toga da je osveštana 18. oktobra 1931. godine.

• Došli smo do saznanja da je gradnja crkve počela 1910. godine za vrijeme paroha Vasa Medana, ali zbog izbijanja Prvog svjetskog rata nije završena. Kasnije je trudom sveštenika, prije svega Ilije Ćukovića, koji je bio paroh 30-tih godina prošlog vijeka u Čapljini, završena – istakao je Gojačić.

Interesantno je, dodaje, da je crkva građena zahvaljujući i prilozima kralja Aleksandra i to u vrijeme patrijarha Varnave, episkopa Jovana Ilića i protonamjesnika mostarskog Vladimira Gvozdenovića.

Ovo zbirno mjesto vjernog naroda iz Čapljine, koje uz rušenja i obnove, svjedok je najvažnijih praznika i sabiranja skoro cijeli vijek.

Sveštenik Gojačić naglašava da na ovom području nije nikada bilo lako. Ono što bi se u ratovima srušilo, kasnije bi bilo obnovljeno i tako više puta.

• Crkva je stradala i u Prvom i Drugom svjetskom ratu, a posebno u ratu devedesetih. Zvonik je srušen i zapaljen, crkva je bila u lošem stanju. Nakon rata je obnovljena, trudom sveštenika koji su bili prije mene, koji su odradili dosta posla, a nama je ostalo samo da uradimo završne radove – rekao je Gojačić.

Život u dolini Neretve, pa samim tim i u Čapljini i okolnim selima i danas je težak. Okosnica ljudi koji žive na ovom podneblju je poljoprivreda, zbog pogodne klime i plodne zemlje.

• Moja parohija broji malo pravoslavnog stanovništva, a za osam godina taj broj se smanjio sa 330 na 220 ljudi, koji se uglavnom bave poljoprivredom. Nakon rata, ljudi su obnovili svoje kuće, imanja, imaju bašte, obrađuju zemlju i to ne samo u Čapljini nego čitavom dolinom Neretve, ali riječ je uglavnom o starijem stanovništvu, mladih je sve manje – rekao je Gojačić.

Prebilovci
Čapljinski paroh Marko Gojačić kaže da je ovu parohiju preuzeo 2014. godine i da mu je prva služba bila na Vidovdan u selu Gabela. Hram u Prebilovcima, koji je izgrađen 2015. godine, ima poseban značaj, mjesto su ozdravljenja i vaskrsa, te svjedočanstvo da vaskrs zaista i postoji.

• Svjedoci smo vaskrsa Prebilovaca, prebilovačkih mučenika i hercegovačkih mučenika. Veliki broj ljudi posljednjih godina dolazi da obiđe ovaj hram i da se pokloni moštima mučenika i to nas raduje. Svaki taj dolazak zapravo je potvrda da nakon stradanja, krsta i golgote koju su preživjeli ljudi, dolazi vaskrs – rekao je Gojačić te da su pravi primjer za takvo nešto Prebilovci.

Glas Srpske/Miloš Vasiljević