b_150_100_16777215_00_images_stories_ljubinje_ljubinje001.jpg

„1000 ljudi po 20 maraka – do 130 m² kamenog krova za stari hram iz 1867. – naziv je akcije koju je početkom avgusta pokrenula Crkvena opština Ljubinje. Ideja je došla spontano, prirodno je bilo razgovarati o tome, jer  ovaj hram zaslužuje da se obnovi“, kaže paroh ljubinjski Saša Kojović.




Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, kao graditeljska cjelina, proglašena je nacionalnim spomenikom BiH 2005. godine.

Iz teksta natpisa uklesanog u kamen vidljivo je da sadašnji hram potiče iz 1867. godine i da je naredne – vijek i po otkad pod svoje svodove okuplja narod ljubinjskog kraja na bogoslužbeno sabranje.

To nije bio jedini razlog što je ekipa Radio Trebinja odlučila da posjeti ovu crkvu, smještenu pored magistralnog puta, u središtu nekadašnje nekropole stećaka, pored spomen-grobnice civilnim žrtvama fašističkog terora.

Dočekao nas je sveštenik Saša Kojović koji priču počinje kazujući o velikoj ljubavi naroda ovog kraja za svoj hram, što je slogom i darežljivošću potvrdio i u posljednjoj akciji – da se staroj ljubinjskoj crkvi vrati kameni krov.

„Prirodna potreba je da ne stanemo dokle smo stigli, nego da nastavimo sa obnovom hrama, koji zaslužuje da se renovira do kraja. Obraćali smo se mnogim ljudima i ustanovama da nam pomognu, ali nije bilo velikog razumijevanja. Onda smo odlučili da se obratimo našem ljubinjskom narodu i ljudima iz okoline“, priča Kojović.

On kaže da se ideja o nazivu akcije rodila u razgovoru sa prijateljem.

„Pitao nas je zašto ne nastavljamo dalje sa radovima, a jedini odgovor je mogao biti – da nemamo novca jer svi budući koraci su za nas bili krupni i u tom momentu neizvodljivi. A on nam je odgovorio: ‘Zašto je problem skupiti novac za novi krov hrama, to je samo hiljadu ljudi po 20 maraka?“

I tako se, priča sveštenik Kojović, rodila ideja – koja je ubrzo naišla na mnogo veći odziv nego što je bilo očekivano.

„Naš prijatelj i saradnik Mitar Đurica uradio je promotivni flajer sa ovim zanimljivim nazivom. To smo počeli dijeliti narodu i za kratko vrijeme smo skupili i više novca nego što je trebalo za prvi cilj, to jeste obnovu krova. Ostali ciljevi su nam: izrada ikonostasa, uređenje trotoara oko crkve i početak freskopisanja same crkve“, dodaje Kojović.

Novac su darovali i Ljubinjci, pojedinci, preduzeća iz Hercegovine, ali i mnogo ljudi iz inostranstva.

„Mnogo njih je poslalo novac a da i ne znamo ko su ni kako su saznali za ovu akciju. U samoj ovoj priči je posebno interesantna ta spontana reakcija i ljubav svih ljudi, jer je bilo čak i donatora koji nisu ni Srbi po nacionalnosti niti pripadaju pravoslavnoj crkvi, što me veoma raduje.“

Liturgije i večernja služe se u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice preko zime, dok se u ljetnjem periodu održavaju u hramu Rođenja Gospoda Isusa Hrista.

„Na liturgiju dođe oko 50 ili 60 ljudi redovno. To je otprilike dva odsto naroda iz Ljubinja. Potrebno je održati duhovnost i vezu sa Bogom, kroz molitvu i post“, zaključuje sveštenik Saša Kojović.

Tragovi života još iz antičkih vremena

Ljubinjski paroh podsjeća da su 2013. i 2014. godine na ovom lokalitetu urađena arheološka istraživanja u organizaciji Muzeja Hercegovine Trebinje i Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa iz Banja Luke.

„Tada je pokrenuta akcija iskopavanja unutrašnjosti crkve zato što je prije toga nađen jedan antički zid izvan objekta. Željeli smo zbog toga da istražimo unutrašnjost, a htjeli smo i da vratimo nekadašnji pod crkve, koji je bio 30 centimetara niži od postojećeg. I tada su arheolozi iz muzeja pronašli zidove iz tri ranije crkve“, priča otac Saša.


Prema njegovim riječima najvjerovatnije je riječ o crkvama iz šestog, dvanaestog, te iz 14. ili 15. vijeka.

„Pronađene  su takođe dvije antičke grobnice, koje su vjerovatno iz četvrtog vijeka, zidane i na svod malterisane sa uzglavljem. Pronađeno je još mnoštvo pokretnog arheološkog nasljeđa – od stilusa, pisaljki iz prvog do četvrtog vijeka, do minđuše istočnog tipa. Mnogo toga zaista.“

Istraživanje unutrašnjosti crkve bilo je moguće darežljivošću naroda Ljubinja, te zahvaljujući dobroj volji arheologa Muzeja Hercegovine u Trebinju.

„Međutim, oko hrama su veće površine i potrebna je mnogo veća suma novca. Tako da se dalja iskopavanja mogu nastaviti tek kada se uključe ozbiljnije institucije i tek kada se uključe veći donatori“, kaže Kojević.

Sahranjivanje na ovoj nekropoli traje od rimskog perioda u kontinuitetu do današnjih dana, jer se na ovom mjestu nalazi aktivno pravoslavno groblje. Ukupno je istraženo 30 grobova od kojih su neki sa grobnim konstrukcijama od kamena, a drugi slobodno ukopani u grobne rake.

Svjedočanstvo o bogatoj nekropoli iz perioda srednjeg vijeka pruža nekolicina preostalih stećaka u južnom dijelu groblja, a 2004. je preostali broj stećaka od ukupno 41, koliko je ranije zabilježeno, prenijet na lokaciju kod nove pravoslavne crkve u centru Ljubinja.

Prema dosadašnjim arheološkim istraživanjima, Ljubinje je važno središte u kom se sahranjivalo od rimskog perioda do današnjeg vremena i u kom se zidaju crkve, što ukazuje  i na postojanje naselja iz različitih perioda.

Sunčica Pešić/Radio Trebinje