krik sapata

Jovan Bratić

Krik Šapata

Gledam te u oči,

u sumraku blagom,

dok pljusak, sa neba,

dobuje i šišti.

Pa i ako – nekad

zatreperi strepnja,

nasmij svoje srce

ne daj mu da vrišti!

Ti si nježna srna

iz plamenih noći,

neko žarko svjetlo

obojenih dana:

lepršava i snena,

iskrena i vjerna,

oblačnog života

najvedrija strana!

Zista te volim,

istinski i snažno,

dok krčimo – skupa

zatrpane pute!

Osmijehom do zida

gdje i hrabri stanu:

kada bauljaju

otrovnice ljute.

U zelenom oku,

carstvu toplog sjaja,

prepliću se snovi,

nadanja i pjesme.

Ako čovjek plovi

rijekom osjećanja,

zašto, onda, srce

zapjevati ne sm'je?

Zaista te volim:

i kada si tužna,

i kada za osmijeh

poljupcem te molim.

Snagom svoga uma,

vrelim ritmom srca,

do neba i nazad

zaista te volim!!!

2004.