krik sapata

Jovan Bratić

Krik Šapata

 

 

Otrovani jezom, kotrljaju se dani;

bestidni se stranci kite našim cv'jećem.

U surovoj oluji, likovi su znani;

zora se bez sunca nasmijati neće!

Ispletene priče krvavijeh niti,

nude nam se kao zakletva slobodi.

Ponovo će ptice, tu gnijezda sviti,

sve dok – vedra srce – plešemo na vodi.

Ostali su negdje, u visokoj travi,

svi časovi srećni – što ih mladost veže.

Prosuli se, kao dijamanti plavi,

u ledenoj tami – zauvijek da leže!

2003.