krik sapata

Jovan Bratić

Krik Šapata

 

 

Slijepčevom oku,

uzalud se sviće:

ne postoje zraci,

u tamnoj modrini.

Na dnu proste duše,

oštri stalagmiti:

raskinute misli,

izgubile ideje.

Kad su – gluve uši,

zaludu su krici:

nejake riječi,

u carstvu tišine.

Nepomično stoje

zarobljene misli:

zove li nas neko,

iz mračne daljine?

2004.