krik sapata

Jovan Bratić

Krik Šapata

 

 

Okolo zvekću robova lanci,

tijelo bukti ko baklja živa,

u okrutnoj straži stari znanci,

Gospode, možda sve mi se sniva?!

Nedužne oči, u krahu jasnom,

gledaju plavet širokog neba:

umiru mnogi tražeći glasno,

porciju dnevnu – vode i hljeba!

Ambari prazni, zrela bijeda:

smrtnika čela zalud se znoje.

tuga za bolom, samo se reda;

ne žale zvijeri mlade svoje.

2003.